{"id":259,"date":"2019-07-26T13:22:31","date_gmt":"2019-07-26T11:22:31","guid":{"rendered":"https:\/\/inputovanja.ba\/?p=259"},"modified":"2019-07-26T13:22:33","modified_gmt":"2019-07-26T11:22:33","slug":"dvorci-bavarske-gnijezda-kralja-labuda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/2019\/07\/26\/dvorci-bavarske-gnijezda-kralja-labuda\/","title":{"rendered":"Dvorci Bavarske – gnijezda Kralja labuda"},"content":{"rendered":"\n

Nekada, ne tako davno, \u017eivio je jedan kralj. Za razliku od nekih\ndrugih monarha vite\u0161kog kova, sa ra\u0161irenim mapama na \u0161irokom stolu, ordenjem na\nreverima i starim planovima za nove bitke, ovaj je \u017eivio no\u0107u, a danju spavao\npod tamom te\u0161kih i neprozirnih zavjesa.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kraj njega, za prijestolom bogate kraljevine, nije sjedila\nkraljica neizrecive ljepote, ve\u0107 je bio zaljubljenik u opere i mitologije, a\njednog slavnog kompozitora je spasio propasti i bio mu mecena. Uz to, zadu\u017eivao\nse preko svake mjere, a sa prijestola je svrgnut medicinskim izvje\u0161tajem\npotpisanim od strane tima psihijatara koji ga nikada nisu vidjeli\u2026 Zvu\u010di kao\nbajka u iskrivljenom ogledalu, zar ne?<\/p>\n\n\n\n

Ovog kralja su zvali \u201eKralj Bajki\u201c, ali i \u201eLudi Kralj\u201c i ono \u0161to\nje ostalo za njim jeste mit, dirljiva pri\u010da o sanjivoj potrazi za ljep\u0161im,\ngrandioznijim, bajkovitijim. To, i nekoliko fantasti\u010dnih dvoraca. Oni koji su u\nuvodnim pasusima naslutili da je ovo pri\u010da o kralju Ludvigu II i dvorcima\nBavarske, bili su potpuno u pravu.<\/p>\n\n\n\n

Iako glavni grad najrazvijenije njema\u010dke savezne dr\u017eave i tre\u0107i\ngrad po veli\u010dini u Njema\u010dkoj nije tema ove pri\u010de, nezaobilazan je djeli\u0107\njedinstvene slagalice koja \u0107e do kraja pri\u010de biti sastavljena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en kao potomak manastira Apud Munihen, na prelasku iz prvog u\ndrugi milenijum, rastao je vijekovima i stasao u jedan od najznamenitijih\ngradova Evrope. Pivopije prilikom pomena njegovog imena prosto ustrepte,\nnaro\u010dito s jeseni kada uz milione popijenih krigli piva, miris pe\u010denih kobasica\ni mahniti svjetlosni ples ringi\u0161pila, \u017eivot postaje Oktobarfest. Drugi, pak,\nprvo pomisle na jedan veliki fudbalski klub, svjetsko prvenstvo u fudbalu ili\nOlimpijske igre. Ima i onih koji prvo pomisle na Burgerbraukeler, Pivni\u010dki pu\u010d\ni jedno ime koje ovdje ne\u0107e biti navedeno.<\/p>\n\n\n\n

Minhen<\/strong> nije samo grad za\n\u201evelike dje\u010dake\u201c. U njemu se mo\u017ee u\u017eivati na hiljade na\u010dina. Krase ga\nkosmopolitski duh i atmosfera, brojne galerije, palate i muzeji (prvi me\u0111u\nnjima je najve\u0107i Tehni\u010dki muzej na svijetu (Deutsches Museum<\/strong>) a\ntu je i nezaobilazni BMW muzej<\/strong>),\nprostrani i divno ure\u0111eni parkovi, \u0161oping i \u0161etali\u0161ne zone, pivnice, restorani,\nkafeterije.<\/p>\n\n\n\n

Svega dvadestak minuta vo\u017enje od srca prijestolnice,\nrasko\u0161nog Marienplaca<\/strong>(Marienplatz), potrebno\nje da bi se autobusom stiglo do kraljevskog doma porodice Vitelsbah, Ninfenburga<\/strong> (Nynmphenburg). U jednoj od odaja\nkompleksa rasko\u0161ne palate, augusta mjeseca 1845. godine, Ludvig Oto Fridrih\nVilhem do\u0161ao je na svijet. Kao prvo dijete Maksimilijana II od Bavarske i\nMarije od Pruske, rastao je sli\u010dno kao i njegovi vr\u0161njaci iz drugih evropskih\nkraljevskih porodica. Djetinjstvo odjeveno u krutu ko\u0161ulju dvorskog vaspitanja\ni dr\u017eanja, beskrajno dugi i dosadni \u010dasovi jezika, jahanja i lijepih manira. Ne\npretjerano vezan za svoje roditelje (za njega je majka bila samo \u201ekraljica\nsupruga mog prethodnika\u201c), Ludvig je \u017eelio da postane neko sasvim drugi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ma\u0161u\u0107i \u0161tapom umjesto ma\u010dem po visokoj travi ravnice u podno\u017eju\nAlpa, ma\u0161tao je o junacima nordijske i germanske mitologije: Tristanu i Izoldi,\nLoengrinu i vitezu okruglog stola \u2013 Parsifalu. O njima je \u010ditao i budan sanjao\nodrastaju\u0107i u ljetnikovcu Hoen\u0161vangau<\/strong> (Hohenschwangau),\notmjenom zamku blagorodne loze Vitelsbah.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Guste \u010detinarske \u0161ume i proplanci obavijeni maglom, koja se\nspu\u0161ta sa visokih planina, nekoliko decenija kasnije, poslu\u017ei\u0107e kao kulisa\npredstave u kojoj \u0107e Ludvig tuma\u010diti glavnu ulogu. Centralni dio te zami\u0161ljene\npozornice zauze\u0107e dvorac Noj\u0161van\u0161tajn<\/strong> (Neuschwannstein),\nremek-djelo arhitekture vo\u0111eno ma\u0161tom i inspirisano operama Riharda Vagnera.<\/p>\n\n\n\n

Na prijesto kraljevine stupa u 19. godini, nakon iznenade smrti\nsvog oca, Maksimilijana II, i to u vrlo nepovoljnom geopoliti\u010dkom trenutku za\nBavarsku.<\/p>\n\n\n\n

Mladi kralj, visok, lijep i nao\u010dit, iako voljen me\u0111u podanicima,\nnije bio previ\u0161e zainteresovan za dr\u017eavni\u010dke obaveze. Njegovo \u017eezlo, ma\u010d i\nkruna, bili su umjetnost, muzika i arhitektura. Sve vi\u0161e izbjegavaju\u0107i formalne\nprijeme, protokole i susrete na najvi\u0161em nivou, Ludvig se okre\u0107e svojim\nstrastima: gra\u0111enju veleljepnih i vrtoglavo skupih dvoraca, a naro\u010dito,\npozori\u0161tu i operi. Negdje u to vrijeme, karijera jednog od najslavnijih\nkompozitora, esejista i teoreti\u010dara muzike koga je svijet ikada vidio, lagano\nklizi ka provaliji. U stalnom bijegu od dugova, sumnji supruge gonjene njegovim\nnevjerstima, ali i neadekvatnog prijema njegovih opera, Rihard Vagner na dvor\nmladog kralja sti\u017ee, reklo bi se, u posljednji \u010das. U maju 1864. jedan je\nprona\u0161ao uto\u010di\u0161te i pokrovitelja, a drugi umjetnika kome se divio. Kompozitor\nje na dvoru proveo pola godine, a onda ga je \u017eivotni put poveo dalje.<\/p>\n\n\n\n

Zaneseni kralj zapo\u010dinje svoje gra\u0111evinske poduhvate krajem\nsedme i po\u010detkom osme decenije 19. vijeka. Prije toga, u potrazi za\ninspiracijom, put ga je odveo u Versaj, taj panteon apsolutizma, glamura, mo\u0107i\ni bogatsva. Po\u017eeli\u0107e jedan takav dvorac za sebe, u svojoj domovini, te anga\u017euje\ndvorske arihitekte ne bi li mu snove, najprije perom i \u0161estarom, a potom\nmermernim plo\u010dama, ciglama i mistrijom, pretvorili u javu. Tako, po\u010dinje da se\ngradi zamak Linderhof<\/strong>, jedino zdanje zavr\u0161eno\nza kraljeva \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 kao i slavni \u0160enbrun (Sch\u00f6nenbrun) u Be\u010du, i ovaj je nastao\nna mjestu lova\u010dke ku\u0107e slavnih predaka.<\/p>\n\n\n\n

Preure\u0111ivanjem, pro\u0161irivanjem i nadogra\u0111ivanjem ljetnikovca sa\nba\u0161tama i parkom, poslije vi\u0161e od petnaest godina, dvorski kompleks \u0107e dobiti\nkona\u010dni izgled. Na samom jugu Bavarske, na oko sat vremena vo\u017enje od Minhena,\nuz granicu sa Austrijom i u blizini gradi\u0107a Etal <\/strong>(Ettal),\nLinderhof, poput okamenjenog princa, u svojoj ljepoti i usamljenosti pozira na\nobodu \u0161ume. Ljupke ba\u0161te i park za koje se pobrinuo arhitekta Fon Efner (ba\u0161\nkao \u0161to su to \u010dinili i njegovi preci za vladarsku porodicu Vitelsbah jo\u0161 od 17.\nvijeka), okru\u017euju romanti\u010dno zdanje zamka.
\nElegantno Ambasadorsko stepeni\u0161te, nalik onom u Versajskoj palati, bazen sa\nvodoskokom visine 25 metara i fontana boga Neptuna, samo su uvertira za ono \u0161to\nposjetioce \u010deka unutar zamka. Fascinacija i divljenje su, izgleda, blagi izrazi\n za ono \u0161to je Ludvig II osje\u0107ao prema \u201eKralju Sunca\u201c, odnosno,  Luju\nXIV. Njegovi portreti, biste, duh apsolutizma i o\u010di boje neograni\u010dene mo\u0107i,\nprati\u0107e posjetioce kroz petnaestominutno razgledanje pra\u0107eno diskretnom \u0161kripom\nparketa i audio-vodi\u010dem. Ljetnikovac dostojan monarha mo\u0107ne kraljevine, svojom\ndekoracijom, rasporedom prostorija i nagla\u0161enim akcentom na detaljima, neodoljivo\npodsje\u0107a na \u201eVersaj u malom\u201c. Ba\u0161 kao i u vjerovatno najpoznatijem zamku svijeta,\njedna za drugom se redaju: Spava\u0107a soba, Soba za objedovanje, prijem i naravno,\nSala sa ogledalima. U ovoj posljednjoj, Ludvig je, no\u0107ima, obasjan svjetlo\u0161\u0107u\nstotina svije\u0107a i njihovim odsjajem u ogledalima, kao u nekakvom beskrajno\ndugom zvjezdanom bulevaru, sjedio i \u010ditao. Zaneseni no\u0107obdija sa krunom je izbjegavao\nprisustvo posluge, a volio je da ugo\u0161\u0107uje, samo u ma\u0161ti, naravno, svoje\nprijatelje i ro\u0111ake po boji krvi: Luja XV, Mariju Antoanetu i madam Pompidu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Da bi tu, zami\u0161ljenu svitu, ugostio kako dolikuje, neko je morao\nda postavi stolnjak, tanjire, pribor, svje\u0107nake, pripremi hranu, postavi \u010da\u0161e\nza vino i otvori bocu bavarskog rizlinga. Adekvatno rje\u0161enje, po kome bi\nsve\u010dana trpeza bila postavljena bez prisustva posluge, izvedeno je vrlo vje\u0161to.\nIspod prostorije za objedovanje postavljen je mehanizam koji bi jednostavnim\nsistemom poluga, sajli i zup\u010danika, sto, kroz otvor proporcionalan njegovoj\nveli\u010dini, podigao na \u017aeljeno mjesto. Tako je romanti\u010dna senka Luja XIV, \u201eKralj\nMjeseca\u201c kako je sebe Ludvig do\u017eivljavao, mogao na miru da objeduje i \u0107aska do\nduboko u no\u0107. Nimalo mu nije smetalo to \u0161to je jedna od go\u0161\u0107i \u017eivot skon\u010dala na\ngiljotini sedamdesetak godina ranije.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNastavite, nastavite!\u201c, veselo bi uzvikivao kralj svojim\nuva\u017eenim gostima. Njegov glas bi odzvanjao sablasno praznom prostorijom, a negdje\nu zoru, odlazio bi na po\u010dinak. Kada bi se probudio, u sumrak, u parku,\n\u201edoru\u010dak\u201c bi ga \u010dekao postavljen pod lipom, koja i danas postoji. Stara je vi\u0161e\nod 300 godina.<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko interesantnih objekata u okolini zamka, privla\u010di pa\u017enju\nposjetilaca. Muzi\u010dki paviljon, Mavarski paviljon, kapela i \u010duvena Venerina\npe\u0107ina (Venus Grotto), tvorevina koja savr\u0161eno oslikava ekscentri\u010dnost,\nprivr\u017eenost Vagneru i megalomanski duh junaka ove pri\u010de. Prvi \u010din Tanhojzera,\nposlu\u017eio je kao inspiracija za gradnju jedne pe\u0107inice, koja bi ilustrovala i\nposlu\u017eila kao scenografija slavne opere. Ispunjena vodom iz potoka, bila je\npozornica kralju koji bi u njoj plovio \u010damcem u obliku labuda. \u010citav ambijent\nosvjetljavali su, za to doba vi\u0161e nego futuristi\u010dki svjetlosni snopovi lampica\nkoje su mjenjale boju i bile pokretane sistemom od 24 dinama.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Gradnja Linderhofa bila je tek po\u010detna stanica Ludvigovog\ngraditeljskog karavana i na nesre\u0107u njegovih zajmodavaca, palata u Versaju jo\u0161\njednom \u0107e poslu\u017eiti kao model i inspiracija.<\/p>\n\n\n\n

Od Minhena je potrebno oko sat, a od dvorca Linderhof dva sata\nvo\u017enje autobusom do gradi\u0107a Prin<\/strong>, smje\u0161tenog na\nobali jezera Kimze<\/strong> (Chiemsee). Kimze ili \u201eBavarsko more\u201c\nkako ga jo\u0161 iz milo\u0161te zovu, blistavo je ogledalo prekrasne prirode kojom je\nokru\u017een. To je i najve\u0107e bavarsko jezero koje sa okolinom \u010dini podru\u010dje\nomiljeno izletnicima i onima koji vole dru\u017eenje sa prirodom, duge \u0161etnje\nure\u0111enim \u0161umskim stazama, vo\u017enju biciklom ili mo\u017eda kajakom. Jednostavno\nre\u010deno, uslovi za rekreaciju  su ovdje idealni. Prin je ujedno i luka iz\nkoje feriboti isplovljavaju ka jednom od jezerskih ostrva.<\/p>\n\n\n\n

Neznatno ve\u0107e od Velikog ratnog ostrva na u\u0161\u0107u Save u Dunav (238\nnaspram 211 hektara), Hereninsel<\/strong> (Herreninsel)\nili \u201eGospodsko ostrvo\u201c, najve\u0107e i najpoznatije na Kimze-u. Nakon kra\u0107e\n plovidbe i \u0161etnje stazama koje se, \u010das ukr\u0161taju, \u010das razilaze, sti\u017ee se\ndo najve\u0107eg zamka \u201eKralja bajki\u201c- Nove palate Herenkimze <\/strong>(Herrenchiemse\nNeus Schloss). Gradnja ovog zdanja trajala je od 1878. do 1886. godine, pod\npalicom \u010duvenog arhitekte Georga fon Dolmana, nikada nije zavr\u0161ena i ko\u0161tala\nje, tada\u0161njih 17 miliona maraka. Prera\u010dunato u valutu kojom se danas slu\u017ee Njemci,\ndolazi se do cifre od nevjerovatnih 250 miliona eura. Da je bar toliko sati\nLudvig proveo u palati\u2026 Ni toliko! Kralj je u septembru 1885. godine, u dijelu\npalate koji je bio dovr\u0161en proveo \u010ditavih 9 dana.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Iako Herenkimze zaista podsje\u0107a na palatu u Versaju, nikada nije\nposlu\u017eio kao dom plemi\u0107a i okrunjenih glava koji bi bezbri\u017eno provodili dokone\ndane u izobilju i dvorskim spletkarenjima. Herenkimze je zami\u0161ljen kao\nrezidencionalna palata samog Ludviga.<\/p>\n\n\n\n

Da, samog.<\/p>\n\n\n\n

Istina, u januaru 1867. Ludvig je vjerio svoju ro\u0111aku,\nvojvotkinju Sofiju \u0160arlotu od Bavarske, ali do vjen\u010danja nikada nije do\u0161lo, jer\njer je vjeridba raskinuta u oktobru iste godine. Na osnovu sa\u010duvanih dijelova\nkraljevog dnevnika i pisama, ispostavi\u0107e se da je Ludvig bio homoseksualno\norijentisan. Posvjedo\u010dene su tako intimne veze sa jednim ma\u0111arskim glumcem,\n\u010duvarom kraljevske ergele \u2013 izvjesnim Rudolfom, kao i sa nekim dvorjanima.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Neobarokna fasada gra\u0111evine koja dostojanstveno i prili\u010dno vjerno\nkopira Versaj, samo je jo\u0161 jedan oma\u017e liku i djelu kralja Luja XIV. Ona nije u\ncjelosti kao njena \u201edaleka ro\u0111aka\u201c. Nedostaju joj bo\u010dni dijelovi, ali je zato\ncentralni dio palate gotovo identi\u010dan. Od planiranih 70 soba, 16 je dovr\u0161eno, a\nostatak prostorija, iako van doma\u0161aja o\u010diju posjetilaca, pomalo su sablasni\npodsjetnik neostvarenih ambicija kralja Bavarske. Za razliku od originalnog\nVersaja, u Herenkimzeu se moglo \u017eivjeti mnogo komfornije, uz sve blagodeti\ncentralnog grijanja, teku\u0107e vode, nu\u017enika i tople kupke, dakle, uz sve ono o \u010demu\nje Ludvigov uzor mogao samo da sanja.<\/p>\n\n\n\n

I opet, glamurozna \u201eGalerija ogledala\u201c sa salonima rata i mira,\nsoba za objedovanje sa ve\u0107 dobro poznatim mehanizmom i najve\u0107im lusterom od\nMajsen porcelana na svijetu, zatim kraljevska spava\u0107a soba i dr\u017eavni apartman.\nNa kraju, sti\u010de se utisak, da su arhitekte, pa i kralj, koji je \u010desto nadgledao\ngradnju, uspjeli u svojoj namjeri. U namjeri da na jednom nevelikom jezerskom\nostrvu  sagrade palatu dostojnu divljenja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Skupi gra\u0111evinski poduhvati jesu iziskivali velike pozajmice ali\nsu, sa druge strane, doprinjeli da ekonomija odre\u0111enih dijelova Bavarske oja\u010da,\na da se njeno stanovni\u0161tvo anga\u017euje kao radna snaga. Stotine radnika, dun\u0111era,\ntesara, kova\u010da, umjetnika, pekara i kuhara bilo je anga\u017eovano na du\u017ee vremenske\nperiode. Pored ve\u0107 pominjanih nadimaka nadjenutih Lidvigu II, nastao je jo\u0161\njedan \u2013 \u201eNa\u0161 kralj\u201c. Imao je obi\u010daj da se \u201einkognito\u201c pojavi u nekom bavarskom\nselu, valjda tra\u017ee\u0107i privremeno pribje\u017ei\u0161te od svakodnevne dvorske rutine, a\nbogato bi nagra\u0111ivao doma\u0107ina koji bi ga ugostio. Odr\u017eavao je kontakte sa\nsvojom ro\u0111akom, slavnom princezom, a kasnije i kraljicom, Elizabetom \u2013 Sisi.\nVoljeli su duge zajedni\u010dke \u0161etnje kroz prirodu, \u010ditanje poezije\u2026 Za nju, on je\nbio \u201eOrao\u201c, a on je nju oslovljavao sa \u201eGolubice\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Mnoge \u0107e prvi taktovi Valkire (Vallkyrie) elisama helihoptera\nnositi pravo u d\u017eungle Vijetnama. Kultna scena filma \u201eApokalipsa danas\u201c\nFransisa Forda Kopole iz 1979. godine, proslavila je Vagnerovu operu na\nglobalnom nivou, ali ona je i stotinak godina ranije bila voljena i rado\nslu\u0161ana, naravno, isklju\u010divo u operskim salama i pozori\u0161tima. Valkire su\nposlanice vrhovnog boga nordijske mitologije, Odina. Ja\u0161u\u0107i sa njim nebeskim\nsvodom, rame uz rame, zadu\u017eene su da nakon bitke biraju one koji su dostojni\nValhale, prebivali\u0161ta ratnika palih u boju.<\/p>\n\n\n\n

Opere Tanhojzer, Valkira, Loengrin i Parsifal, nastale po\nistoimenim junacima nordijske i germanske mitologije direktni su \u201ekrivci\u201c za\nnastajanje i slavu jednog od, bez ikakve sumnje, najljep\u0161ih dvoraca na \u010ditavoj\nplaneti. Okru\u017een planinskim vjencem sa jedne strane i dolinom kojom \u0107e, \u010dini\nse, svakog trenutka zaplesati vile, sa druge, izdi\u017ee se kao iz sna, zamak Noj\u0161van\u0161tajn <\/strong>(Neuschwanstein).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Fotografije sa njegovim dobro poznatim kulicama i plavim kupastim\nkrovovima ve\u0107 godinama i decenijama poziraju na ekranima ra\u010dunara i mobilnih\ntelefona \u0161irom svijeta. Diznijevi crta\u010di su, posmatraju\u0107i ga, skicirali zamak u\nkome je na odru, princeza Aurora do\u010dekala svog princa u animiranoj verziji\nbajke \u201eUspavana ljepotica\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Sredinom devetnestog vijeka talas obnove srednjovijekovnih\ndvoraca zahvatio je dio vladarskih ku\u0107a Evrope. Jedan za drugim, vlastodr\u0161ci su\nna temeljima starih, podizali nove, uglavnom u neoromanesknom stilu. Dvorci\nkoje je Ludvig posjetio u mladosti, Vartburg (Wartburg) i Pjerefonds (Ch\u00e1teau\nde Pierrefonds), poslu\u017eili su kao uzor za izgradnju. Kamen temeljac postavljen\nje u septembru 1869. godine, a gradnju su pratile izmjene prvobitnih planova,\ndovijanje arhitekata u savla\u0111ivanju tehni\u010dkih, a kralja finansijskih prepreka.\nKako su prolazile godine, zamak je po\u010deo da dobija svoje obrise, a usamljeni\nkralj nije mogao da pretpostavi da se ne\u0107e nau\u017eivati me\u0111u njegovim zidinama.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Put do zamka, sa parkinga, po izboru se mo\u017ee pre\u0107i romanti\u010dno \u2013\nko\u010dijama, jednostavno \u2013 autobusom, ili najjednostavnije i najzdravije \u2013\nhodaju\u0107i. Polu\u010dasovna \u0161etnja kroz \u0161umu ka vrhu brda\u0161ca sa kog se kao nekakva\nmitolo\u0161ka ptica, sa punim pravom \u0161epuri zamak, poslu\u017ei\u0107e kao provjera kondicije\ni prilika da se udahne svje\u017e planinski vazduh.<\/p>\n\n\n\n

Kao eklekti\u010dko zdanje, Noj\u0161van\u0161tajn u sebi objedinjuje elemente\nrazli\u010ditih arhitektonskih i umjetni\u010dkih stilova, od kojih, \u0161to se spolja\u0161nosti\nti\u010de, dominira neoromaneskni. Oma\u017e srednjovijekovnom graditeljstvu je\no\u010digledan, kao i te\u017enje da se u ovom par\u010detu raja, vrijeme nekako zaustavi ili\nbarem uspori.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Panoramski pogled na posljednji zamak \u201eKralja labuda\u201c i njegovo\n\u010dudo na Labudovoj stijeni (Ime zamka u prijevodu sa njema\u010dkog zna\u010di \u201enova\nlabudova stijena), najljep\u0161i je sa Marijinog mosta<\/strong> (Marienbrucke)\nkoji se hrabro prote\u017ee iznad klisure Pulat<\/strong> (P\u00f6llat).\nSa tog mjesta prirodno je upitati se kakav li se tek pogled pru\u017ea iz dvorca i\n\u0161ta se sve krije unutra.<\/p>\n\n\n\n

Od ambicioznog plana i ure\u0111ivanja 228 soba zamka, zavr\u0161eno ih je\n15. Dostojan spokojnog sna neustra\u0161ivog viteza, pretjesan je da primi oko 6.000\ndnevno, ili 1,3 miliona posjetilaca godi\u0161nje. Zato se posjeta dvorcu zakazuje mjesecima\nunaprijed. Dok se strpljivo \u010deka na ulaz, u ta\u010dno odre\u0111eno vrijeme, takore\u0107i \u201eu\nminut\u201c, saznanje da je onaj koji je zaslu\u017ean za njegovo postojanje, ovdje\nproveo ne\u0161to malo manje od pola godine.<\/p>\n\n\n\n

Kome je trebao kralj koji je danju spavao, a no\u0107ima \u010ditao, objedovao\nsa imaginarnim prijateljima ili usamljen gledao predstave? Kome je trebao kralj\nkoji za sobom nije ostavio potomka i nasljednika i koji je podizao basnoslovno\nskupa zdanja za \u010diju se izgradnju zadu\u017eivao se preko mjere?<\/p>\n\n\n\n

Zavjerenici, koji su \u017eustro mahali izvje\u0161tajem psihijatara o\nnavodnoj mentalnoj nesposobnosti monarha da i dalje sjedi na tronu kraljevine\nBavarske, zakucali su desetog juna 1886. godine u \u010detiri \u010dasa ujutro, na vrata\novog veli\u010danstvenog zdanja. Znali su da je u to nedoba kralj sigurno budan. Dan\nkasnije, uz pratnju, Ludvig je preba\u010den u jedan zamak u blizini jezera Starnberg<\/strong> u kom je, nekoliko dana kasnije,\nprona\u0111en mrtav, u 41. godini \u017eivota. Navodno se \u201eKralj bajki\u201c utopio, mada, po\nsvjedo\u010denju kraljevog ribara, koji ga je u blizini mjesta tragedije \u010dekao, ne\nbi li ga prebacio na drugu stranu jezera u sigurne ruke monarhovih prista\u0161a, u\ntrenucima tragedije za\u010duo se pucanj.
\nVjerovatno se nikada ne\u0107e saznati da li je kralj ubijen ili se radi o\nsamoubistvu. Tek, na mjestu gdje je prona\u0111eno njegovo tijelo 13. juna 1886.\ngodine, podignut je kameni krst i tu se svake godine odr\u017eavaju komemoracije. Na\n\u010delu zavjere je stajao Ludvigov ujak Luitpold, koji je, da ironija bude\npotpuna, samo \u0161est nedjelja nakon Ludvigove smrti otvorio zamak za posjetioce.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Zamak koji je \u017eelio samo za sebe, do danas je posjetilo oko 50\nmiliona ljudi i po\u0161to je otvoren, bilo je mnogo onih koji su pohrlili da vide\nkako je to, barem na tren, biti kralj. Neki od njih su sa sobom ponijeli poneki\n\u201esuvenir\u201c, ali ne iz prodavnice koja danas postoji u sklopu kompleksa, ve\u0107 neku\nod \u201esitnica\u201c iz dvorskog inventara. Tako su netragom nestali brojni predmeti\nkoji bi danas bili neprocenjivi artefakti.<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e od 130 godina kasnije, grupe turista u koloni, ulaze jedna\nza drugom u unutra\u0161nost dvorca. U zdanje koji je Ludviga vjerovatno stajao\n\u017eivota, ili je bar ono bila kap u prepunoj \u010da\u0161i intriga. Za razliku od\nprethodna dva, ovdje nema simbola i glorifikacije kraljevske mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto \u201eKralja sunca\u201c, sveprisutan je motiv labuda, vite\u0161tva i\nbajki na tavanicama, rezbariji, porcelanu. \u201eSoba trona\u201c, inspirisana\nvizantijsko-normanskim smislom za ukra\u0161avanje sakralnih objekata, posebno je\ndragocjena i lijepa, kao i mala vje\u0161ta\u010dka pe\u0107ina izme\u0111u dnevne i radne sobe.\nKao i u Herenkimzeu, ono malo dana koje je kralj ovdje proveo, mogao je da\nu\u017eiva u tehni\u010dkim dostignu\u0107ima kao \u0161to su centralno grijanje, topla i teku\u0107a\nvoda. U toaletu, Ludvig bi se umivao nad lavaboom, naravno, u obliku labuda, a\niz sobe za presvla\u010denje, put vodi ka muzi\u010dkoj sobi koja je bila namjenjena\nRihardu Vagneru. Sve je u Noj\u0161van\u0161tajnu ba\u0161 kao u bajci: i kraljevski krevet sa\nbaldahinom i lusteri i soba za objedovanje, sve do stra\u017earnice i kuhinje iz\nkoje su, nekada, u pola no\u0107i dopirali mirisi specijaliteta spremljenih za\nnjegovo viso\u010danstvo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/a><\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je i to da je do maja 1945. godine u zamku bilo\npohranjeno zlato nacisti\u010dke Rajhsbanke i da ono, nakon premje\u0161tanja na drugu\nlokaciju, nikada nije prona\u0111eno.<\/p>\n\n\n\n

Ponekad se to\u010dak istorije zakotrlja u krajnje neo\u010dekivanom smjeru,\nzastane, pa nastavi dalje negdje sasvim drugdje. Tro\u0161e\u0107i enormne koli\u010dine novca\nza gradnju palata koje bi slu\u017eile kao uto\u010di\u0161te njegovoj ma\u0161ti i ekscentri\u010dnim\nduhu, bje\u017ee\u0107i u irealno i samo\u0107u, Ludvig Ii Bavarski je od sebe napravio mit\nkoji, ka njegovim sama\u010dkim bastionima, privla\u010di putnike sa svih paralela i\nmeridijana.<\/p>\n\n\n\n

Sa najvi\u0161eg prozora kule no\u0107u se pomalja jedna silueta. Ludvigov\nduh i dalje lebdi nad zamkom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekada, ne tako davno, \u017eivio je jedan kralj. Za razliku od nekih drugih monarha vite\u0161kog kova, sa ra\u0161irenim mapama na \u0161irokom stolu, ordenjem na reverima i starim planovima za nove bitke, ovaj je \u017eivio no\u0107u, a danju spavao pod tamom te\u0161kih i neprozirnih zavjesa. Kraj njega, za prijestolom bogate kraljevine, nije sjedila kraljica neizrecive ljepote, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":261,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259"}],"collection":[{"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=259"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":274,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/259\/revisions\/274"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/261"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=259"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=259"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/inputovanja.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=259"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}