Grčko ostrvo vam plaća da se doselite – istina ili laž?

Ako ste ikada poželjeli da ostavite sve, odselite se na malo ostrvo u Mediteranu i ostatak života provedete jednostavno, slušajući sirtaki i pijući dobro vino, ova vijest će vas zanimati.

Malo ostrvo Antikitera u Egejskom moru poziva zainteresovane porodice sa malom djecom da se trajno dosele, a tokom prve tri godine boravka, kao stimulaciju im nudi 500 eura mjesečno. Ovo ostrvo se nalazi između Kitire i Krita, i od Atine je udaljeno 45 minuta avionom. Gradonačelnik ostrva, Andreas Harhalakis, objasnio je da se radi o pokušaju oživljavanja Antiketere, budući da se njegova populacija smanjila sa 300 početkom 20. vijeka, na samo 24 stanovnika. Gradonačelnik nudi i brojne druge stimulacije, kao što su besplatna građevinska dozvola i komad zemlje na poklon, kao i besplatan smještaj tokom prvih šest mjeseci na ostrvu.

Ako ste oduševljeni ovom viješću, razumijemo vas. I mnogi svjetski (a i neki domaći) mediji su reagovali isto, pa su je prenijeli bez ikakve provjere.

Ali ako ste već krenuli da pravite putne planove… stanite! i sjetite se izreke: Ako nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito, onda to vjerovatno i nije istina.

Zapravo, djelimično je istinita, a to je već sasvim druga stvar. Naime, Antikitera zaista muči muku sa odlivom stanovništva i zbog toga što na njemu živi samo dvadesetak starijih ljudi, preti joj odumiranje populacije. Zato je lokalna mitropolija Grčke pravoslavne crkve sponzorisala dolazak tri grčke porodice sa malom djecom na ostrvo i objavila da će im pomagati sa simboličnom mjesečnom sumom od 500 eura. Gradonačelnik Antikitere, ponesen trenutkom, za lokalne medije je sa oduševljenjem i optimizmom objavio da je to samo početak, i da će još mladih porodica uskoro doći da živi na ostrvu. I to je bilo to.

Sve dok neko nije iskopao tu vijest i pustio je na društvenim mrežama. Veliki mediji i info portali ubrzo su počeli da je objavljuju, kao poziv upućen svim zainteresovanim mladim porodicama iz cijelog svijeta, a neki su otišli toliko daleko, da su počeli da vagaju da li je život sa 500 eura mjesečno na ostrvu moguć. Pojedini poznati mediji su se bacili u ozbiljnu analizu, kako bi zainteresovanim dali što više pravih informacija – tako smo saznali da na Antikiteri postoji samo jedna prodavnica sa osnovnim potrepštinama, da ukoliko želite da pozovete prijatelje možete ih smjestiti u jedini Airbnb smještaj na ostrvu, da su tražena zanimanja pekar, ribar i građevinac, da nema banaka niti bankomata, ali da ima struje i hvala Bogu, interneta.

Mnogi mediji, sajtovi i info portali koji su prenijeli (i dodatno razradili) vijest, nažalost su ostavili i kontakt telefon opštine Antikitera. Od tada ljudi na ostrvu nemaju mira, jer dnevno dobijaju stotine poziva i upita.

Postavlja se pitanje kako je nešto ovako moguće. Informacija koja je već na prvi pogled sumnjiva raširila se Internetom kao požar, a većina novinara nije se potrudila da je provjeri, već je u senzacionalističkom maniru, bez imalo osjećaja odgovornosti za napisane riječi, slijepo dalje prenijela laži i dezinformacije. Radi se o fenomenu koji postaje sve izraženiji i koji je direktna posljedica načina na koji se informišemo preko interneta. Nove informacije nam neprekidno stižu i okupiraju našu pažnju na trenutak. Mediji, da bi ostali konkurentni, masovno proizvode i kopiraju vijesti bez kritičkog stava, ali i bez osjećaja odgovornosti, jer se svaka greška brzo zaboravlja, u naletu novih informacija. Zato je sada odgovornost na čitaocima, koji moraju da razmišljaju kritički i da ne vjeruju svemu što pročitaju na Internetu, već da, ukoliko ih nešto zaintrigira, ulože vrijeme i samostalno istraže temu. U suprotnom, industrija lažnih vijesti pobjeđuje i budućnost je (medijski) mračna.